#I611499 • Theme: Roboti
Jednom davno, u jednoj veseloj kućici na kraju duge, živeli su devojčica Anika i dečak Kosta. Anika je imala loknastu kosu boje sunca, a Kosta je uvek nosio naočare za istraživanje. Oboje su obožavali robote! Ne one strašne robote iz filmova, već robote koji su bili drugari, pomagali i uveseljavali. Jednog jutra, dok su Anika i Kosta doručkovali palačinke sa medom, Kosta je uzviknuo: „Anika, pogledaj! Stigla je nova kutija sa uputstvima za sklapanje robota!” Oči su im zasijale. Kutija je bila velika i sjajna, a unutra su bili delovi robota svih mogućih boja: crvene, plave, žute, zelene. „Hajde da ga sklopimo!”, rekla je Anika skačući sa stolice. Krenuli su u svoju radionicu, koja je zapravo bila njihova soba puna šarenih igračaka. Anika je pažljivo čitala uputstva, dok je Kosta tražio prave delove. „Anika, ovde piše da nam treba jedno okruglo dugme za stomak robota”, rekao je Kosta. Anika je pronašla dugme koje je izgledalo kao malo sunce. Zajedno su šrafili, spajali i pričali. Anika je držala delove, a Kosta ih je pažljivo montirao. Svaki deo koji su dodavali, robotić je postajao sve življi. Prvo su stavili nogice, pa trup, pa ručice koje su bile savitljive. Najviše su se smejali kada su stavljali glavu – imala je dva velika, znatiželjna oka. Kada su završili, pritisnuli su dugme na njegovim leđima. „Bip, bup, zdravo! Ja sam Robi! Hvala vam što ste me napravili!”, rekao je Robi svojim veselim, metalnim glasom. Anika i Kosta su skakali od sreće. Robi je bio najbolji drugar! Pomagao im je da skupe kocke posle igre, pevao im je smešne pesmice i čak ih je budio ujutru nežnim „bip, bup” zvukom. Jednog popodneva, dok su se igrali u dvorištu, Robi je primetio malu, uplašenu ptičicu koja je pala iz gnezda. „Bip, bup, ptičica treba pomoć!”, rekao je Robi. Anika i Kosta su pažljivo podigli ptičicu i vratili je u njeno gnezdo. „Robi, ti si zaista poseban robot”, rekla je Anika grleći Robija. „Da, Robi, ti si naš najbolji drugar”, dodao je Kosta. Robi je zasvetleo od sreće, a Anika i Kosta su znali da su napravili ne samo robota, već i pravog prijatelja.
| AI provider: | openai [gpt-4o-mini] |
| Total tokens: | 1003 / Words: 316 / 12.63s |
Jednog sunčanog dana, Anika i Kosta su se igrali u park. Iznenada su čuli čudne zvuke. "Šta je to?" upita Anika. "Idemo da pogledamo!" reče Kosta. Približili su se i ugledali sjajnog robota kako pleše. "Zdravo! Ja sam Robo-Dan!" rekao je robot. Njegova svetla su trepereła kao zvezde. "Želite li da se igramo sa mnom?" "Da, da!" povikali su Anika i Kosta zajedno. Robo-Dan je imao mnogo igara. Prvo su igrali igru skrivanja. "Ja ću se sakriti, a vi me tražite!" rekao je Robo-Dan. Anika i Kosta su trčali po parku i tražili Robo-Dana. Kada su ga pronašli iza drveta, svi su se smejali. "Ti si se dobro sakrio!" reče Kosta. Zatim su zajedno pravili automobilske trke. Robo-Dan je imao male robotske automobile. "3, 2, 1, pođite!" povikao je Robo-Dan. Anika i Kosta su se trudili da pobede. Konačno, Anika je povukla svoj automobil napred. "Pobeda!" povika ona srećno. Kosta se smeškao i rekao: "Svi smo pobednici!" Nakon igre, Robo-Dan je rekao: "Želim da vam pokažem tajnu!" Uzeo je Aniku i Kostu za ruke i poveo ih do čarobnog drveta. "Ovo drvo može da napravi sve vrste robota!" "Čudo! Kako to funkcioniše?" upita Anika. Robo-Dan se nasmejao. "Samo trebamo da zamislimo! Šta želite da napravimo?" Kosta je zamislio malog ljubaznog robota koji deli slatkiše. "U redu!" reče Robo-Dan. Zeleno svetlo se pojavilo i magični robot se pojavio! Anika je zamislila robota koji peva pesme. "Wow! Gledajte!" uzviknula je dok je njihov novi robot pevao. "Kakvi su to fantastični roboti!" rekao je Kosta. "Hvala ti, Robo-Dan!" "Uvek se možete vratiti i igrati se sa mnom," reče Robo-Dan. Anika i Kosta su se rasplakali od sreće. "Kada se sretnemo sutra?" pitala je Anika.Robo-Dan je klimnuo glavom. "Svaki dan može biti dan za robote!" Anika i Kosta su se vratili kući pune sreće i snova o robotima. Neka sledeći dan bude još avanturističkiji!