#D548789 • Theme: Roboti
Jednom davno, u jednoj veseloj kućici na kraju duge, živeli su devojčica Anika i dečak Kosta. Anika je imala loknastu kosu boje sunca, a Kosta je uvek nosio naočare za istraživanje. Oboje su obožavali robote! Ne one strašne robote iz filmova, već robote koji su bili drugari, pomagali i uveseljavali. Jednog jutra, dok su Anika i Kosta doručkovali palačinke sa medom, Kosta je uzviknuo: „Anika, pogledaj! Stigla je nova kutija sa uputstvima za sklapanje robota!” Oči su im zasijale. Kutija je bila velika i sjajna, a unutra su bili delovi robota svih mogućih boja: crvene, plave, žute, zelene. „Hajde da ga sklopimo!”, rekla je Anika skačući sa stolice. Krenuli su u svoju radionicu, koja je zapravo bila njihova soba puna šarenih igračaka. Anika je pažljivo čitala uputstva, dok je Kosta tražio prave delove. „Anika, ovde piše da nam treba jedno okruglo dugme za stomak robota”, rekao je Kosta. Anika je pronašla dugme koje je izgledalo kao malo sunce. Zajedno su šrafili, spajali i pričali. Anika je držala delove, a Kosta ih je pažljivo montirao. Svaki deo koji su dodavali, robotić je postajao sve življi. Prvo su stavili nogice, pa trup, pa ručice koje su bile savitljive. Najviše su se smejali kada su stavljali glavu – imala je dva velika, znatiželjna oka. Kada su završili, pritisnuli su dugme na njegovim leđima. „Bip, bup, zdravo! Ja sam Robi! Hvala vam što ste me napravili!”, rekao je Robi svojim veselim, metalnim glasom. Anika i Kosta su skakali od sreće. Robi je bio najbolji drugar! Pomagao im je da skupe kocke posle igre, pevao im je smešne pesmice i čak ih je budio ujutru nežnim „bip, bup” zvukom. Jednog popodneva, dok su se igrali u dvorištu, Robi je primetio malu, uplašenu ptičicu koja je pala iz gnezda. „Bip, bup, ptičica treba pomoć!”, rekao je Robi. Anika i Kosta su pažljivo podigli ptičicu i vratili je u njeno gnezdo. „Robi, ti si zaista poseban robot”, rekla je Anika grleći Robija. „Da, Robi, ti si naš najbolji drugar”, dodao je Kosta. Robi je zasvetleo od sreće, a Anika i Kosta su znali da su napravili ne samo robota, već i pravog prijatelja.
| AI provider: | openai [gpt-4o-mini] |
| Total tokens: | 1011 / Words: 345 / 16.12s |
Jednom u malom selu, živeli su najbolji prijatelji Anika i Kosta. Anika je volela da mašta, a Kosta je bio odličan u pravljenju igračaka. Jednog dana, dok su se igrali u dvorištu, Anika je rekla: "Kosta, hajde da napravimo robota!" "To bi bilo sjajno!", odgovorio je Kosta. "Sviđa mi se ideja!" Oboje su uzeli razne delove iz Kostaove radionice. Bilo je tu dugmadi, žica, pa čak i malo svetla. Oni su se smejali dok su radili i razgovarali. Anika je pravila plan kako će robot izgledati: "Daj da mu dodamo veliki osmeh!" "Da! I svetlucave oči!" Kosta je bio uzbuđen. Nakon mnogo smeha i truda, robot je bio gotov! Bio je svijetleće plave boje sa velikim osmehom. "Šta ćemo mu dati ime?" pitala je Anika. "Hm, možda Robo-Smeh?" predložio je Kosta. "Odlično!" uzviknula je Anika. "Robo-Smeh, dođi napolje!" Robot se pokrenuo i počeo da se kreće. Njegov osmeh bio je još veći! "Zdravo, prijatelji!" rekao je Robo-Smeh. "Šta možemo da radimo zajedno?" Anika i Kosta su skakali od radosti. "Možeš da igraš sa nama!" rekla je Anika. Robo-Smeh je odmah počeo da igra ples. Njegovi pokreti bili su smešni, a Anika i Kosta su se smejali tako jako da su im bile potrebne pauze da uhvate dah. Nakon nekog vremena, Robo-Smeh im je predložio igru: "Kako bi bilo da napravimo takmičenje u igranju? Ko će brže skociti!" "To je sjajna ideja!" uzviknuo je Kosta. "Idemo!" Započeli su takmičenje, skakali su svuda po dvorištu. Anika je skakala kao zec, a Kosta kao žirafa. Robo-Smeh je trčao i uhvatio se za drvo, praveći smešne pokrete. Nakon takmičenja, svi su se zajedno smestili na travu. "Bilo je divno igrati se sa tobom, Robo-Smehu," rekla je Anika. "Da, samo tako nastavi da se smeješ!" dodao je Kosta. Svi su se smejali i planirali nove igre. Anika je znala da su napravili posebnog prijatelja. Robo-Smeh nije bio običan robot, bio je čarobni robot! A tako su Anika i Kosta sa Robo-Smehom provodili svaki dan, igrajući se i smejuci se sve dok sunce nije zašlo.