Cover
Cover
20

Anika i Kosta: Put na Mars

#1N313170 • Theme: put na mars

kreirano u premium kvalitetu

Jednom davno, u malom, šarenom gradu, živeli su devojčica Anika i dečak Kosta. Anika je imala kosu božanstvene boje zalaska sunca i uvek je nosila haljinicu sa zvezdicama. Kosta je bio veseo, sa iskričavim očima i uvek je nosio kapu sa propelerom. Oboje su voleli da maštaju o dalekim svetovima. Jedne vedre večeri, dok su sedeli u svom dvorištu i posmatrali nebo puno treperavih zvezda, Anika je uzdahnula: „Oh, Kosta, kako bih volela da posetim Mars!” Kosta, koji je uvek bio pun ideja, skočio je: „Pa, zašto ne bismo? Hajde da napravimo raketu!” Anika i Kosta su se bacili na posao. Korišćeli su kartonske kutije, jastuke za sedišta, i mnogo, mnogo šarenih flomastera. Kosta je nacrtao dugmiće za startovanje i kontrolu, a Anika je oslikala prozore kroz koje su se videle planete. Propeler sa Kostine kape postao je antena. „Naša raketa je spremna!” uzviknuo je Kosta kada su završili. Ušli su unutra, Anika je sedela na jednom jastuku, Kosta na drugom. Kosta je pritisnuo imaginarno dugme i izgovorio: „Pet, četiri, tri, dva, jedan... poletanje!” Njihova kartonska raketa je poskočila, a onda su Anika i Kosta zatvorili oči i zamislili da su zaista krenuli na put. „Vidim Mesec!” rekla je Anika, otvarajući jedno oko. „A ja vidim Saturn sa njegovim prstenovima!” dodao je Kosta, mašući rukama. Putovanje je bilo ispunjeno smehom i uzbuđenjem. Prošli su pored blistavih zvezda, veselih komete koje su im namigivale i oblaka magline u duginim bojama. Konačno, Kosta je uzviknuo: „Stigli smo! Vidim crvenu prašinu i planine! To je Mars!” Raketa je nežno sletela, a oni su provirili kroz svoje oslikane prozore. Zamislili su da vide brda crvenog peska i mala zelena marsovska bića koja im mašu. Proveli su malo vremena istražujući, sakupljajući imaginarno marsijansko kamenje i smejući se. Kada je sunce počelo da zalazi, znali su da je vreme da se vrate kući. „Bio je to najbolji put na Mars ikada!” rekla je Anika, grleći svoju raketu. Kosta se složio. Vratili su se u svoje dvorište, puni lepih uspomena i obećanja da će sutra možda posetiti Jupiter ili neku drugu daleku planetu.

AI provider:openai [gpt-4o]
Total tokens:836 / Words: 249 / 13.7s

Avantura Anike i Koste na Marsu

Anika i Kosta živeli su u malom selu gde su svi voleli da sanjaju velike snove. Jedne sunčane subote, dok su šetali livadom, Anika je rekla: "Hajde da odemo na Mars!". Kosta se nasmejao: "Zašto da ne? Donesimo malo marsovske čokolade!" Prvo su odlučili da naprave raketu od kartona. S prijateljima iz sela sakupili su gomilu velikih kartonskih kutija. “Ova kutija može biti naša kabina!” uzviknuo je Kosta. Deca su crtala prozore i dugmiće, a Anika je napravila ogroman crveni rep, da raketa izgleda brzo. Kada je sve bilo spremno, Anika je rekla: "Svi u raketu!". Raketa je "polećela" uz glasno "psisšu“ što su deca simulirala. Na „putu“ do Marsa, Anika i Kosta su pričali: "Mogu li tamo da lete?" pitala je Anika. Kosta je rekao: "Naravno, mi ćemo leteti sa zmajevima na Marsu!" Kada su stigli, dočekali su ih marsovske pufnaste loptice koje su se kotrljale uz blagi povetarac. “Vidite, zmajevi!” uzviknula je Anika pokazujući na oblake u raznim bojama. Deca su trčala za njima, smejući se. Kosta se našalio: "Anika, mislim da su nam marsovske loptice ukrale čokoladu!" Anika je odgovorila: "Svakako, hajde da im damo još smeha umesto toga!" Dan se završio u smehu i igri. Kada su se vratili na Zemlju, deca su obećala da će jednom ponovo otići na Mars, makar i u snovima. Tako su Anika i Kosta otišli na Mars, uz puno smeha i mašte, i postali najpoznatiji putnici među decom iz njihovog sela.

🔒 Ostatak priče i audio naracija dostupni su u aplikaciji.
Nemate aplikaciju? Klik na dugme će vas odvesti na Store.